originally posted Jun 21, 2012 at BCBUSINESS

We've all run into them. Maybe we've even worked for them. Sometimes they're overt, and other times, they're more covert and afraid. But the result is the same. Idea killers are scared to death of new ideas.

The idea killers, they’re everywhere. Brainstorming sessions are sabotaged as soon as the idea killer opens his mouth; enthusiastic idea-generators are continually squelched before they can even get going; and managers who don’t ever want to hear of doing something differently stop ideas dead in their tracks.

Some of the world’s greatest inventions, reinventions or ideas made real were criticized initially by these idea killers. But the creative spark caught on and the idea somehow survived.

Somewhere, there must be a school for them. But since we can’t find one, this list, which is probably a compendium of several that have been floating around for a decade, will have to do.

Here it is, trimmed down from a list that came courtesy of Mary Colak, of MNC Consulting in Victoria:

24 Ways to Kill Ideas

1. We tried that before.

2. It costs too much.

3. It can’t be done.

4. It’s too radical a change.

5. We don’t have the time.

6. That will make other equipment obsolete.

7. We’re too small/big for it.

8. We’ve never done it before.

9. Let’s get back to reality.

10. Why change it; it’s still working. (Or the version, if it ain’t broke, don’t fix it.)

11. We’re not ready for that.

12. Too hard to sell.

13. Top management would never go for it.

14. We’ll be the laughing stock.

15. Let’s shelve it for the time being.

16. Has anyone else ever tried it?

17. It won’t work in our industry.

18. That’s the way we’ve always done it.

19. We would also have to change the…

20. It’s in our future plans.

21. We’ll have somebody study that problem.

22. The customer wouldn’t accept that.

23. What we have is good enough.

24. Don't be ridiculous.

Got any other idea killers that you’ve experience from muley managers, boring bosses or silly supervisors? Send them in.

Nekad sveučilišna profesorica na Fakultetu u Viktoriji u Britanskoj Kolumbiji, a danas freelancer urednica i lektorica, Mary Čolak živi na relaciji Kanada – Hrvatska. Ljeta obično provodi u svojoj kući u Dalmaciji, a ostatak godine u Viktoriji, predivnom otoku u Britanskoj Kolumbiji, inače poznatom i po tome što su princ Harry i Megan nakon odlaska iz Londona, za svoje privremeno boravište prije trajnog preseljenja u Kaliforniju, najprije odabrali vilu upravo na tome otoku. Smješten na zapadnoj obali Pacifika, otok Vickorija ima najtopliju klimu u Kanadi, a poznat je i po predivnim vrtovima Buchart Gardens.

Odmalena sam neovisna i uvijek preuzimam vodeću ulogu

“Rođena sam u malenom selu Podjaram u Imotskoj krajini, ali su se čim sam se rodila,  roditelji su odselili u Calgary, dok sam ja ostala u Hrvatskoj sama s bakom. Najranija uspomena u mom sjećanju (i vjerojatno najtraumatičnija) je dolazak u Kanadu. Naime, kada sam navršila tri godine, baka me je dovela roditeljima. Oproštaj od bake u zračnoj luci u Calgaryju i danas imam u sjećanju kao najtužniji”; ističe Mary koja danas Kanadu izrazito cijeni i poštuje, a tamo je dobila i četvoricu mlađe braće.

“To što sam najstarije dijete od nas petero i jedina djevojčica me formiralo na neki način. Odmalena sam neovisna i uvijek preuzimam vodeću ulogu”, ističe Mary koja je danas i sama majka i baka. Pritom je vrlo ponosna što joj majčinstvo nikada nije predstavljalo problem u ostvarenju profesionalnih ciljeva.

“Udala sam se sa 17 godina odmah nakon završetka srednje škole. Suprug Nikola i ja smo s dvoje djece preselili iz Calgaryja u Viktoriju gdje sam započela svoje cjeloživotno obrazovanje, od studija poslovne administracije do studija psihologije i engleskog jezika te na poslijetku magisterija profesionalne komunikacije”, ističe autorica brojnih uspješnih knjiga koje su većinom usmjerene na temu uspjeha.

Ako samo stojiš u mjestu – možeš biti pregažen

“Teško je definirati uspjeh. Nekada sam mislila da su sva moja postignuća, privatna i profesionalna uspjeh, a onda opet postavim nove ciljeve, nova nastojanja, još jednu stepenicu prema gore, i tome izgleda nema kraja. Svakako je divan osjećaj ponosa kada ugledaš svoje knjige u knjižarama diljem Kanade, Amerike, Australije, Engleske i dalje.

I uvijek te sljedeća nova ideja ili projekt ispune novom nadom i poticaj su da nastaviš i stvaraš. Posebno bih istakla ideju cjeloživotnog učenja kao moju misao vodilju jer kako izreka kaže: Iako si na pravom putu, ako samo stojiš u mjestu – možeš biti pregažen”, naglašava Mary kojoj je jedan od planova svakako da jednog dana njezine knjige budu prevedene na hrvatski jezik te nađu svoje mjestu i na knjižarama njezine domovine.